Kako graditi samopoštovanje i samopuzdanje kod djece?

 

Što je samopoštovanje, a što samopouzdanje i kako se razvijaju kod djece? Kako roditelji mogu pomoći da dijete razvije samopoštovanje i samopouzdanje?

Znamo iz vlastitog iskustva, kada se osjećamo sigurnima i kada vjerujemo u sebe, tada se jednostavnije i Iakše suočavamo sa svim izazovima na našem životnom putu. S druge strane, nesigurnost i stalna sumnja u vlastite sposobnosti imaju upravo suprtotan učinak. Sve odjednom pada u vodu i crne prognoze se ostvaruju. I djetetu takve situacije nisu strane.

Kako dolazi do toga da dijete sumnja u sebe, svoje sposobnnosti ili pak ostavlja dojam da vjeruje u sebe i s lakoćom pristupa zahtjevima okoline.

Slika o sebi razvija se već u naranijoj dobi, u odnosu sa našim primarnim skrbnicima, sa našim roditeljima. Poznato je već da kvaliteta ranog kontakta između djeteta i roditelja i stvaranje sigurne povezanosti roditelj-dijete je najvažniji čimbenik razvoja zdrave slike o sebi.

Kada je dijete malo, ono ima veliku potrebu za stvaranjem sigurne privrženosti. Roditelji su tu koji, ne samo da se brinu da dijete bude fizički dobro i zdravo, već instiktivno šalju puno ugodnih i pozitivnih poruka djetetu da je prihvaćeno i dobro. Svakodnevni odnosi roditelja i djeteta poput promjene pelena, hranjenja, nošenja, maženja, milovanja, ljuljaja, gledanja svakog pokreta kojem se roditelji istinski vesele trenuci su izmjenjivanja takvih poruka. Roditelji na taj način šalju poruke “Dobrodošao si na ovaj svijet, na sigurnom si i tvoje potrebe su mi važne”. Šalju djetetu najznačajniju poruku, a to je da je dobro i voljeno takvo kakvo je. Ta sigurna privrženost koju dijete gradi u prvim kontaktima sa roditeljima čini temelj razvoja sampoštovanja.

Ako u tom ranom periodu razvoja, roditelji ne reagiraju na taj način dijete može, na neverbalnoj razini, donijeti zaključak da nešto s njim nije u redu i da ovaj svijet nije sigurno mjesto za život. Takav osjećaj može ga pratiti kasnije tijekom odrastanja i funkcioniranja u odrasloj dobi.

Kako dijete raste, neverbalne poruke roditelja sve više postaju verbalne; poruke ohrabrenja, podrške, osnaživanja, primjećivanja onoga što dijete radi i u čemu je dobro i uspješno. Ako roditelji ujedno provode kvalitetno vrijeme s djetetom, dopuštaju djetetu da se izrazi, pokaže što voli/ne voli, slušaju dijete što im ima za reći, imaju smiren i strpljiv pristup u odgoju, postavljaju zdrave granice, a opet daju djetetu prostora da se razvija na svoj način, oni grade samopoštovanje i zdravo samopuzdanje.

Dijete će biti svijesno sebe i svojih spososbnoti jedino ako ga važna osoba u njegovom životu primjećuje i reflektira, a najbolju ogledalo su upravo roditelji.

Dijete koje ima razvijeno samopoštovanje svjesno je sebe, osjeća se ugodno i sigurno u “svojoj koži”, može izrazitit ono što želi/ne želi, što misli, može se oslanjati na vlastite snage, može graditi socijalne odnose na primjeren način, može primjereno reagirati na neki neuspjeh i frustracije, može spremnije podnijeti neki neuspjeh.

“Cilj nije više da dijeca razviju poslušnost, već samosvijest, zdravu sliku o sebi. Da razviju dobar osjećaj samih sa sobom, ne zato što su uspješna ili talentirana, već zato što jesu, što postoje.” Jasper Juul

Kako razvijati samopouzdanje kod djeteta? Samopoštovanje je realna svijest o sebi i vjerovanje da smo dobri samim time što postojimo. To je povjerenje u sebe. Samopouzdanje govori da smo svijesni svojih sposobnosti koje možemo aktivirati u životu kako bismo postigli svoje ciljeve ne ugrožavajući pritom sebe ili druge ljude. Roditelji koji imaju dobro samopoštovanje i samopouzdanje vrlo vjerojatno će to prenijeti i svojoj djeci. Zdravo samopouzdnje razvija se kada roditelj vjeruje u dijete, vjeruje da ono može uspjeti, potiče ga i daje ohrabrenje, prati tempo kojim se dijete razvija, ne traži ništa prebrzo i previše, već u skladu s djetetovom dobi i razvojem. Samopouzdanje se također razvija kada dijete postigne cilj oko kojeg se trudilo ili razvije neku sposobnost kao npr. dijete uspije naučiti voziti bicikl, zavezati vezice na cipeli, nauči plivati, popeti se na tobogan (uz nekoliko pokušaja i ohrabrenja roditelja). Na taj način učvršćuje mišljenje “Ja mogu uspjeti”.

Može se dogoditi da roditelji, nesvjesno i u najboljim namjerama, hvale i potiču samo ako se se dijete ponaša na određeni način koji je roditeljima važan jer smatraju da dijete mora naučiti neka ponašanja koja će mu u životu korisiti. Npr. roditelji mogu davati svoju pažnju, poticaj i ljubav samo ako se dijete ponaša na taj određeni način (ako bude najbolje u školi, samo ako dobije petice, samo ako brzo riješi zadatke, samo ako bude pristojno s drugima). Tada takvo očekivano ponašanje dobiva na vrijednosti i dijete ga uzima kao dio svoje osobnosti. Dijete može stvoriti sliku o sebi “Dobar sam/vrijedim/mogu dobiti ljubav i pažnju samo ako…sam savršen i sve radim savršeno ili ako sve brzo napravim, ili ako udovoljim drugima, ili ako radim teško i puno se mučim. To može ostaviti posljedice na kasnije funkcioniranje u odrasloj dobi.

Poruku koju djeca moraju dobiti od svojih roditelja verbalno i neveralno je “Dobar si takav kakav jesi”. Naravno da će roditelji odgojno utjecati da kod djeteta grade pozitivne životne vrijednosti i uče ga prihvatljivim oblicima ponašanja, no poruka “Dobar si takav kakav jesi” mora biti stalna i jasna.

Izrazi koje roditelji mogu korisitit neograničeno u različitim situacijama i bez straha su: Volim te, Volim s tobom...biti, igrati se, Ponosan sam na tebe, Divim ti se kada…, Vjerujem ti, Sviđa mi se kada…, U redu je i pogriješiti, Ne moraš uvijek biti savršen/a, Zaslužuješ to, Ako kritiziram neke tvoje postupke, ne znači da te ne volim, Što misliš o...?, Znam da ćeš uspjeti u životu, Možeš biti ponosan/a na sebe  zato što... 

Ono što roditelji ne bi smjeli raditi u odgoju: Etiketirati (Djeca kao ti..., Mladi su danas...,), Uspoređivati (Ugledaj se na sestru, Vidiš kako ona može, a ti ne), Psihologizirati (Lijen si, Uopće ne misliš, Nemaš pojma, Ponašaš se kao da ti je 3 godine), Prognozirati (Past ćeš razred, Razbit ćeš glavu, Nikad od tebe dobro dijete)

Treba voditi računa kako kritizirati dječje postupke (ne napadati dijete, već ponašanje): opišite ponašanje s kojim niste zadovoljni, objasnite zašto to treba promijeniti, pokažite da razumijete osjećaje, jasno recite što očekujete.

Budite svjesni sebe, svojih postupaka i uživajte sa svojim djetetom u svakom trenutku!