Znamo li se zauzeti za sebe?

Biti pasivan znači dopustiti drugima da odlučuju za tebe.

Biti agresivan znači odlučivati umjesto drugih.

Biti asertivan znači biti svjestan svoje vrijednosti i odlučiti za sebe.

Susrećemo se s različitim ljudima i u svakom odnosu učimo nešto o drugima i sebi. Svaki naš kontakt i odnos s drugim ljudima nam je određena lekcija i znak (ogledalo nas samih) kako funkcioniramo, što trebamo i kako se ponašamo kada to nešto trebamo. A funkcioniramo iz naših uvjerenja o tome kakvi smo mi, kakav je svijet u kojem živimo i kakvi su drugi ljudi. Također funkcioniramo prema našim naučenim modelima ponašanja. Ono što smo promatrali u djetinjstvu, kako su se ponašali naši uzori (najčešće roditelji), vrlo često i sami nesvjesno preuzmemo u naše funkcioniranje. Iako nas neka ponašanja ne dovode do željenog cilja, mi i dalje srljamo u njih, misleći da će “ovaj put biti drugačije”.

Biti pasivan znači da smo razvili uvjerenje o sebi da nismo ok (nismo dovoljno dobri, pametni, sposobni, vrijedni…). Dopuštamo drugima da nas vode, da odlučuju umjesto nas, opet na kraju osjećamo neki neugodan osjećaj koji nam potvrđuje početno uvjerenje o nama samima. Uđemo u začarani krug potvrđivanja da mi nismo dovoljni. Ponovno se javlja osjećaj bespomoćnosti i neadekvatnosti koje nas vuče nazad u pasivna ponašanja.

Koja su to pasivna ponašanja? Onda kada prepuštam drugima da odlučuju u moje ime, ne mogu donijeti odluku o nekoj temi koja mi je važna, sklona sam odluke “prebaciti” na druge, ne kažem da mi nešto nije dobro ili da nešto ne želim ili da se s nečim ne slažem, ne poduzimam aktivnosti koje su zdrave za moj život (od profesionalnih ili osobnih), teško donosim odluke ili ne mogu izreći svoje mišljenje iako ga imam, ne mogu izreći svoj stav iako ga imam, osjećam ljutnju koju ne mogu izraziti na prihvatljiv način, u trenucima koja su mi životno zahtjevna i stresna prepuštam se ovisničkim ponašanjima.

Koja su to agresivna ponašanja? Biti agresivan znači da sam razvila uvjerenje da smo bolja od drugih i da je svijet oko mene jedno teško mjesto u kojem ću postići nešto ili dobiti nešto za sebe samo ako se ponašam agresivno. Imam potrebu druge ljude “dovesti u red” jer se ne znaju ponašati ako im ja ne pokažem kako. Koliko god druge želim dovesti “u red”, oni se baš ne ponašaju kako ja to očekujemo i tada potvrđujem svoje uvjerenje da sam ja “bolja i ispravnija”, a da je svijet surovo mjesto koje moram urediti. Opet ulazim u začarani krug okrivljavanja i optuživanja drugih za svoje probleme. Agresivna ponašanja vidimo kod osoba koja imaju potrebu uvrijediti druge ljude, omalovažavati ih kako bi sebe učinili “ispravnim i boljim”, ne slušaju ili ne uvažavaju tuđa mišljenja, već smatraju da je njihovo mišljenje jedino valjano, nemaju potrebu upoznati druge ljude, stvaraju svoje slike kakvi bi drugi trebali biti (po njihovim kriterijima), za neke svoje probleme okrivljavaju druge, mogu biti skloni verbalnom i fizičkom nasilju.

Zajedničko ovim ponašanjima je da nisu funkcionalna, ne dovode do rezultata onoga što želimo (ako znamo što želimo). Na kraju nas takva ponašanja ostavljaju sa osjećajem gorčine i nezadovoljstva. Ljudima koji su skloni takvim ponašanjima vrlo često nedostaju vještine komunikacije (osobe nisu imale prilike naučiti te vještine). I u pasivnim i agresivnim ponašanjima u dubini svog funkcioniranja leži uvjerenje da mi kao takvi nismo dovoljno dobri. Važno je raditi na svojim uvjerenjima, a ujedno i na vještinama komunikacije jer asertivnost je vještina koje se može naučiti.

Asertivno ponašanje leži na temelju našeg povjerenja u vlastite sposobnosti, imamo povjerenja u sebe kada se nađemo pred nekom “teškom” situacijom (znam kako ću i što poduzeti te to i poduzimam), možemo reći svoje mišljenje i svoje stavove, vjerujemo da su naša mišljenja i naši stavovi jednako vrijedni kao i tuđi, možemo primiti i dati kompliment, možemo pokazati opravdanu ljutnju, reći što osjećamo, odbiti pomoć koja nam ne treba, zahtijevati dobru uslugu, reći nekome da ga cijenimo, tražiti informaciju.

No, što nam treba da bismo razvili asertivno ponašanje?

Trebamo biti svjesni svog trenutnog ponašanja u određenim situacijama, jesmo li skloniji pasivnim ili agresivnim ponašanjima. Potrebno je napravit samoprocjenu vlastitih uvjerenja (mišljenja) o sebi, o drugima, o svijetu u kojem živim. Prisjetite se događaja u odnosu s drugim ljudima koji vam je bio zahtjevan te kako ste tada reagirali, koje mišljenje ste tada imali o sebi i drugoj osobi, koji osjećaji su vam se javili i kako ste reagirali? Biste li nešto promijenili i što? Kada vam bude jasno koje točno ponašanje biste željeli promijeniti kod sebe, zamislite kako biste se htjeli ponašati i osjećati u tom trenutku. Vizualizirajte to što želite. Vizualizirajte što točno radite, kako reagirate na ponašanja drugih ljudi, vizualizirajte svoj stav tijela, svoje riječi u tom trenutku. Možda imate neku osobu u vašoj blizini koja vam može poslužiti kao uzor u asertivnom ponašanju; promatrajte ponašanje te osobe i zamislite sebe kako se ponašate asertivno. Sagledajte što bi vam spriječilo na tom putu da se ponašate na taj način koji ste vizualizirali. I dobro je vježbati asertivnu komunikaciju, vježbajte s prijateljem ili s osobom od povjerenja.

Ovim putem dajem vam jednu vježbu koju možete isprobati u sigurnom okruženju, a potom i u vanjskom svijetu. I ne odustajte. Asertivna komunikacija se uči kao svaka druga vještina.

Vježba!

Odaberite jednu situaciju iz života koja vam je bila zahtjevna u komunikaciji. Pokušajte ju riješiti prema dolje navedenom primjeru.

1. Kažite ime osobe i jasno recite u čemu je problem.

Primjer. Gospodine Horvat, kad očekujete od mene da do kasno radim bez ikakve najave….

2. Kažite što mislite i osjećate. Jasno, direktno i s uvjerenjem.

Primjer. Uznemirena sam jer zbog toga moram otkazati svoje druge obaveze.

3. Kažite što konkretno od njega očekujete.

Primjer. Bilo bi mi jako korisno kada biste mi ranije u toku dana najavili da moram raditi do kasno…

4. Pitajte drugu osobu kako se osjeća zbog vašeg zahtjeva i slušajte njezin odgovor.

Primjer. Mislite li da bi to bilo moguće?

5. Pronađite rješenje koje je za obje strane prihvatljivo.

Primjer. Stalo mi je da odradim posao i pomogla bih u poslu, samo mi morate najaviti malo ranije koje su mi obaveze.