Dopuštam li svom slobodnom djetetu da diše?

Dođemo nekad u fazu da se "vučemo" kroz život, teško nam se ustati ujutro, radimo samo da odradimo i da nam prođe dan, osjećamo stalno prisutni umor. Pa slušamo kako nam kažu "Trebao bi više spavati, trebao bi ići na dijetu, moraš biti manje u stresu, moraš početi vježbati, moraš prestati pušiti, moraš manje raditi, moraš više raditi...". Puno moranja i trebanja, zar ne? 

Često pokušavamo provesti to što nam drugi govore da moramo i trebamo ili što neki glasić u nama kaže da moram i trebam. Opet negdje, nekako ne uspijevamo pa se nađemo u zatvorenom krugu moranja i trebanja, osjećamo krivnju ako ne uspijemo što nam još više oduzima životnu energiju. Može nam se javiti i misao "Opet nisam uspio, nisam ok". 

Što ja to zapravo moram i trebam?

Svi se rađamo kao slobodna djeca i slobodno dijete je dio naše osobnosti. 

Npr. slobodno dijete je prirodno programirano da plače kada je gladno, nagonski reagira na tjelesne osjete, smije se kada mu je ugodno i plače kada mu je neugodno, uživa u valjanju po tepihu, prskanju vode, ležanju na suncu. Zapravo ponaša se kao da nema unutarnjeg cenzora koji bi mu mogao reći "Ne". Slobodno dijete je nježno, impulzivno, spontano, kreativno, intuitivno, radoznalo, nesputano, čulno, usmjereno na sebe, šarmantno, maštovito. Ono nema moranja i trebanja, ono je sretno i dobro takvo kakvo je. 

Tijekom odrastanja u odnosu s našom okolinom, a ponajviše s našim roditeljima, prilagođavamo se zahtjevima i odgoju. Kako bismo funkcionirali u svijetu, neke prilagodbe su dobre i čuvaju naš i tuđi život. Tada stvaramo prilagođeno dijete kao dio naše osobnosti. Npr. slobodnom djetetu je prirodno da uzme tuđu stvar jer ono baš to želi u tom trenutku, odnosno prirodno mu je reagirati impulzivno, ali roditelj će ga naučiti da dijeli stvari, da čeka svoj red, naučit će ga strpljivosti, ljubaznosti i pravilima ponašanja. To je sasvim u redu jer prilagođeno dijete je dio naše osobnosti koje nam pomaže da postanemo funkcionalno i socijalno biće. No, ponekad odgoj donosi i neke zabrane koje mogu zagušiti slobodno dijete u nama. Budući da se dijete rađa bez osjećaja za dobro ili loše, djetetovu svijest vrlo sporo gradi interakcija s okolinom, najviše s roditeljskim figurama. 

Odgoj ponekad može biti prestog, traumatičan, hladan, pretjerano popuštajuć, kažnjavajuć. Kao dijete naučimo vrlo brzo kako "preživjeti" u takvom odnosu i u nekom periodu dođemo do zaključka da je potrebno ograničiti svoje slobodno dijete. Zakočimo prirodnu izražajnost našeg slobodnog djeteta. Ograničimo svoju bazičnu slobodnu energiju kojom bojimo život. Neka djeca udovoljavaju roditeljima kako bi bila u dobrim odnosima s njima. Shvaćaju da je bespogovorno udovoljavanje lakše, praktičnije i da donosi manje strepnje od borbe za vlastito mišljenje ili vlastite zamisli. Udovoljavaju ili se povlače ili pak odugovlače. Možda se moglo dogoditi da su roditelji dopuštali djetetu da bude sretno samo ako zadovolji određene uvjete npr. možeš biti sretan samo ako budeš najbolji u školi, samo ako uvijek udovoljiš drugima, samo ako brzo obaviš sve poslove, samo ako budeš savršen, itd.

Sve to ograničava naše slobodno dijete i malo po malo mi ga sve više gušimo. 

Kako ga osloboditi? Možemo li dati sebi dopuštenje da naše slobodno dijete diše? 

Zdrava i sretna osoba dopušta svom djetetu da se svaki dan primjereno izrazi. 

U nastavku ću podijelit s vama vježbe koje vam mogu pomoći da dođete u kontakt sa svojim slobodnim djetetom. Nađite neko mjesto gdje ćete biti samo sa sobom, umiriti se i proći kroz ova pitanja. 

Želim vam puno sreće u vašem osobnom istraživanju!

Krenimo!

Izvadite obiteljski album ili nađite neke fotografije iz djetinjstva. Polako proučite fotografiju. Prisjetite se:

1. Jesu li to bila sretna razdoblja? Tužna? Ozbiljna?

2. Što se tada događalo u vašem životu?

3. Usporedite se kao dojenče, malo dijete i u školskoj dobi.

4. Što vidite na tim slikama, a da to u sebi imate i danas?

5. Ima li na tim slikama nešto što biste htjeli danas imati u sebi?

Pošto stvorite sliku o sebi iz djetinjstva, povedite se na zamišljenu šetnju do nekog tihog mjesta, možda omiljena skrovišta iz djetinjstva. Upoznajte se.

Poslušajte što tišti, što usrećuje, za čim čezne vaše unutarnje dijete?

Što misli o sebi?

Radite ovu vježbu dok ne saznate nešto novo o sebi dok ste bili dijete.

Dijete u vama danas.

Pokušajte otkriti što aktivira vaše dijete u vama u sadašnjosti. Najprije postanite svjesni kako se ponašate: kada ste pod stresom, kada ste na zabavi, kada želite nešto, kada ste sami sa sobom. 

Aktivirati svoje slobodno dijete znači doživjeti svijet na svoj jedinstven način. Ova će vam vježba pomoći da uspostavite vezu sa svojim osjetilima.

• Pođite na jedno mjesto gdje se osjećate ugodno, po mogućnosti na otvoreno. Usredotočite se na jedan predmet kao da ga prvi put vidite. Postanite svjesni njegove veličine, oblika, boje, teksture. Pustite ga potom da izblijedi i u prvi plan propustite pozadinu. Ponovite postupak s drugim stvarima. 
• Zatim se usredotočite na zvukove izvan sebe. Što se stalno čuje? Što se čuje povremeno? Obratite pozornost na jačinu i visinu zvukova.
• Sada se usredotočite na mirise. Kada udahnete zrak, kojih mirisa ste svjesni?
• Zatim se usredotočite na okus u ustima. Kakav je? Što osjećate?
• Sada se usredotočite na kožu. Osjećate li toplinu, hladnoću, bol? Skrećite pozornost na razne dijelove tijela od vrha glave do nožnih prstiju. 
• Ponavljate vježbu svaki dan po nekoliko minuta. Neka vam osjetilna svjesnost uđe u naviku.

U čemu ste doista uživali u djetinjstvu? Izaberite nešto što je prihvatljivo, a niste to dugo radili pa pokušajte sada.

• Ako ste voljeli ležati na leđima i crtati oblake, nađite zgodno mjesto gdje ćete ih promatrati.
• Ako ste voljeli crtati, pjevati, hodati bosim nogama po blatu, trčati mokrim pjeskom, gaziti po opalom lišću, zašto to prvom prilikom ne ponovite?
• Neka vam sunce obasja kožu i budite toga svjesni. 
• Planinarite, trčite, šećite, ...
• Zabavite se poput djeteta. Uživajte!