"Kada me boli zub, odem zubaru.". Znam prepoznati kada me nešto boli i znam reagirati kako da tu bol otklonim.
Brinemo o svom fizičkom zdravlju. Barem odemo doktoru kada osjetimo da nas fizička bol ometa ili kada osjetimo da našem tijelu treba pomoć. No što je sa našom dušom ili našom psihom? Što je s našim mentalnim zdravljem, našim unutarnjim emotivnim svijetom? Brinemo li o tome dovoljno kao što brinemo i o fizičkom zdravlju?
Moj dojam je da, kao društvo u cjelini, vrlo malo vodimo brigu o tome.
Vjerojatno je razlog tome što još uvijek u našoj kulturi postoji predrasuda o odlasku psihoterapeutu kada osjetimo da nam naša psiha treba pomoć. To je još uvijek tabu tema. Poznata nam je rečenica "Pa nisam ja luda/slaba/...". Ponekad nismo ni svjesni što nas ustvari muči. To što osjećamo ne možemo verbalizirati na pravi način. Možda smo navikli da nam neki obrasci ponašanja postanu modus vivendi u životu, a zapravo nam smetaju, možda su čak i destruktivni za naš život. I ono što je često slučaj, a to je da nam se teško " psihološki ogoliti". Prisutan je strah. I to je razumljivo. Tijekom odrastanja stvorili smo sliku o sebi. Čest je slučaj da je ta slika lažna i mi nismo svjesni da ispod te slike stoji jedno malo dijete koje ima svoje nerazriješene potrebe. Doći u kontakt s tim dijelom sebe je nekada teško jer naši obrambeni mehanizmi su jaki.
"Psihološki se ogoliti" znači da dođemo u kontakt s djetetom u sebi i čujemo što nam ono ima za reći i što mu treba, koje su mu misli, osjećaji, potrebe. Tada pomalo topimo lažnu sliku o sebi. Nekada je tu sliku teško ostaviti jer je postala dio našeg identiteta. Kako ju sada izgubiti i sagledati one dijelove sebe koje smo nesvjesno sakrili da se nosimo sa svijetom, da preživimo u svijetu takav kakav je.
No, moguće je. Polako i strpljivo, uz osobu koja će biti tu za nas. A to je upravo uloga psihoterapeuta. Biti ovdje i sada prisutan u razgovoru sa velikim zanimanjem tko smo mi zapravo i što nam treba. To nije samo razgovor koji bismo vodili na kavi sa prijateljem, već je to usmjerena i stručno vođena komunikacija, istinsko slušanje satkano od puno empatije, razumijevanja, prihvaćanja bez predrasuda, a ponajviše usmjereno na jačanje snaga osobe koja dolazi na psihoterapiju. Jer ipak je osoba glavni lik svog života i jedina može postići promjene.
U takvom razgovoru možemo doći u kontakt sa sobom, svojim potrebama, mislima, osjećajima i možemo zacijeliti rane koje su ostale otvorene.
Razgovor sa psihoterapeutom pomaže kada dopustimo sebi razgovor bez zadrške. Taj razgovor je jedan prekrasan poklon svom unutarnjem svijetu i melem za naše mentalno zdravlje.
I samo bih napisala za kraj meni jednu divnu rečenicu koja glasi "Život počinje tamo gdje strah prestaje".
Strah je nekada velika kočnica našim nastojanjima da živimo "punim plućima". Tu ne govorim o realnim strahovima koji su nekada nužni da sačuvamo živu glavu kao na primjer da se nađemo u situaciji da tijekom vožnje autom uočimo auto koji juri prema nama velikom brzinom. U tom trenutku strah nas aktivira da primjereno odreagiramo i spasimo svoj život. Tada, i jedino tada, strah je koristan. Kada nam je život ugrožen.
No ovdje govorim o našim strahovima koje smo sami stvorili svatko iz nekog svog razloga.
Jedna vježba za kraj kao mali poklon vama!
Udobno se smjestite, polako možete ući u svoj unutarnji svijet (zatvorite oči ako želite i dišite - budite svjesni svog disanja).
Kada umirite um, osvijestite imate li vi strah koji vas koči? Što vam on predstavlja?
Zamislite da strah može govoriti, što bi vam rekao, koja bi bila njegova poruka vama?
Pitajte ga zašto se stvorio, tko ga je stvorio, koja mu je namjera/uloga? Što želi od vas?
Što vam on predstavlja danas u vašem životu? Koliko je prisutan u vašem životu?
Naslikajte ga ako želite.
Možda nam je on bio potreban u nekom trenutku odrastanja. Povedite razgovor sa svojim strahom. Slušajte ga. Koju to poruku ima za vas? Kako se vi osjećate kada čujete njegove riječi, poruke? Što mislite o tome što je rekao?
Ako budete, u bilo kojem trenutku, spremni zahvaliti mu se i reći da vam više nije potreban, učinite to. Blago, strpljivo i sa uvažavanjem.
Primjedbe
Objavi komentar